Kako napisati knjigu

Sljedeći put kad uđete u vašu lokalnu knjižaru, zamislite ovu scenu: svježi primjerci vaše knjige, netom stigli iz tiskare, još mirišu na tintu i papir (uffff!), smiješe vam se s police s prinovama.

Dobar prizor, zar ne?

No, kako ćete svoju knjigu dovesti na police i fotkati se s njom baš tamo, u knjižari, na licu mjesta (to čak i mi ponekad radimo), ako knjigu još niste niti napisali? Neke se korake na našem spisateljskom putovanju može preskočiti, no pisanje knjige nije među njima.

Popričajmo, stoga, o tome kako ćete napisati knjigu o kojoj sanjate, možda već nekoliko godina, i to bez oklijevanja, bez odugovlačenja i, za promjenu, tako da ne prepustite svojim izlikama da se ispriječe između vas i knjige vaših snova.

A ako vam se pogled na cilj – vašu knjigu na polici knjižare – čini kao da je do njega put predalek i prezahtjevan, vjerujte nam, i mi smo bile točno tu gdje se sada vi nalazite .

Vesna je s devetnaest godina (ne pitajte nas kad je to bilo) odlučila “sada ću ja napisati roman” i sljedećih se par mjeseci mučila k’o nikad jer, pa, nije znala kako napisati roman, neovisno o tome što je cijeli život pisala kratke priče. Do svog je prvog objavljenog romana došla tek s trideset – i dandanas još zahvaljuje svim muzama i providnosti što se sve urotilo za nju, a ne protiv nje, jer nije objavila svoj prvi roman, već svoj prvi dobar roman.

Antonijina je priča bila malo zabavnija. Nakon spisateljske mladosti provedene u pisanju priča i novela, za prijedlog svog prvog samostalnog romana dobila je potporu za objavljivanje knjiga od Grada Rijeke, tako da ga je tada morala i napisati – i riješila je to u nekoliko kratkih mjeseci, taman pred rok, pišući najčišću prvu skicu romana koju je itko dosad vidio (a pogotovo njezina urednica Vesna).

Kako ćete, dakle, vi doći do toga da nam se svojom zvijezdom pridružite na stazi slavnih, obilježenoj piscima koji ne samo da su rekli da će napisati knjigu (dobro znamo da takvih ima i više nego što je potrebno), već onima koji su to zapravo i učinili?

Za početak, pažljivo ćete odabrati što će biti ta knjiga koja će označiti prekretnicu u vašem životu – knjiga koju ćete dovesti do samog kraja.

Iz našeg iskustva, pisanje onoga što nam se čini da bismo “trebali” pisati – da ne kažemo onoga što bismo “morali” pisati, kad pogledamo naslove s top ljestvica renomiranih domaćih tiskovina – vodi samo u jednom smjeru: ravno u sridu do spisateljske blokade. Nije problem u tome što se trenutno prodaje, cijeni, ili hvali – problem je kad kao pisac krenete od ideje “‘ajmo napisati nešto kvalitetno”, jer već u tom trenutku sami pred sebe postavljate jednu od većih prepreka: pitanje kvalitete.

Kvaliteta dolazi kasnije.

Iskreno pisanje dolazi na početku.

Razmislite, dakle, što je ono od čega vi izgarate, a ne sagorijevate? Od čega vam rastu čitateljske zazubice kad ste uronjeni u tuđe knjige? Što je ono što vam vraća volju za pisanjem, umjesto da je gazi korak po korak, svakim sljedećim “moranjem”?

(Ako zapne, naša free PDF radna bilježnica Od udarne ideje do još boljeg romana ima par praktičnih radnih listova upravo na ovu temu.♥)

Zatim ćete se posvetiti pripremnom koraku koji se na prvu možda čini nepotreban, da ne kažemo spor – ali koji će vam u toku pisanja pomoći da budete puno brži, puno konstruktivniji, i puno manje skloni slušanju onog glasa u glavi koji vam objašnjava, nježno i s puno ljubavi, da biste možda ipak trebali odustati od pisanja ove knjige: napisat ćete kratak sinopsis knjige.

(Kad ste pisac, glasovi u glavi nikada ne prestaju – ali s vremenom ih naučite da navijaju za vas, umjesto da vas koče!)

Poanta sinopsisa je dvojaka. Prvo služi vama, da na jednom mjestu napišete sve što ovaj čas znate o toj knjizi, da vam nešto ne ispari u uzbuđenju jer konačno krećete u pisanje ove knjige. Sinopsis je tu i da vidite, crno na bijelo, nedostaje li možda još neka točka u radnji ili još neki detalj u settingu (cjelokupnosti vašeg mjesta i vremena radnje), a koji bi vas mogli usporiti jednom kad se ufurate u pisanje.

Zatim služi vašem potencijalnom izdavaču ili prijavi za potporu za pisanje ili objavljivanje, što je korisno istražiti ako planirate objaviti u Hrvatskoj. Karakteristika sinopsisa koji šaljete izdavaču jest da se isplati “spojlati” sve najbitnije točke vašeg romana – bez tajnovitih “Pročitajte knjigu kako biste otkrili tko će na kraju ispasti ubojica!” i slično.

Sinopsis koji šaljete koristi se u svrhu procjene vaše ideje za knjigu, obično skupa s prvih par poglavlja, ovisno o propozicijama slanja, tako da vam je u interesu ne samo napisati radnju onako kako će se zapravo i dogoditi, već napraviti to onoliko atraktivno koliko možete.

Super nuspojava pisanja atraktivnog sinopsisa jest da time možete i sebi prodati knjigu koju krećete pisati!

Za skiciranje sinopsisa mogla bi vam pomoći snimka našeg live predavanja o pisanju skice radnje – starije sestre sinopsisa – ovdje, kao i materijali u našoj radnoj bilježnici. No, ako spadate među pisce kojima znanje o tome što dolazi kasnije ili na kraju smanjuje šansu da napišu knjigu, ne morate se brinuti – samo se pripremite da će pisanje knjige za vas možda potrajati malo dulje, nego za one koji mogu unaprijed skicirati radnju i zatim napisati knjigu po toj skici, te da će vjerojatno biti potrebno malo više vremena i truda da uredite knjigu. Ništa od ovoga nije kraj svijeta, samo volimo pisce upozoriti odmah na početku!♥

Sljedeći korak – jedan od najbitnijih – jest dogovor koji ćete uspostaviti sami sa sobom: da će vam pisanje u ovom periodu života biti prioritet. Ne jedini prioritet – vjerujemo da se apsolutno slažemo u tome da svi naši živući ukućani, dvonožni i četveronožni, imaju prednost – ali možda ga možete smjestiti malo više na vašoj listi!

Ako si pisanje ne postavimo kao jedan od bitnijih dijelova naše svakodnevice, opet ćemo ga se lako “odreći” čim iskoči nešto drugo, nešto možda malo manje kreativno, nešto malo hitnije, nešto možda malo manje zahtjevno. (Ne jer je pisanje zahtjevno – nego jer će nam za njega, pogotovo u počecima naše spisateljske avanture, trebati malo više vremena.)

Pisanje kao prioritet znači korištenje svih najboljih trikova iz vašeg privatnog arsenala. Među našima su se našli: pisanje uz prvu jutarnju kavu, pisanje knjiga koje nas tako privlače da si jednostavno ne možemo pomoći, praćenje riječi i uspostavljanje spisateljske rutine kroz dnevnik pisanja, redovito održavanje spisateljskih sastanaka uživo s lokalnom ekipom, pisanje malo više riječi nego što nam se da tog dana, i mnogi drugi.

Također – možda i ne najmanje bitno – pisanje kao prioritet znači da ljudi oko nas znaju što radimo i razumiju zašto nam je to bitno.

Hrpa pisaca stvara u potpunoj tajnosti – pogotovo od svoje najbliže obitelji – jer drukčije jednostavno ne mogu ili zato što su njihove trenutne životne okolnosti prekomplicirane da bi uopće posjeli pisanje za svoj obiteljski kuhinjski stol.

Onima među nama koji se nalaze u takvoj situaciji preporučujemo nešto slično kao i onima koji kod kuće mogu biti otvoreni – širenje svoje mreže društvenih kontakata putem, jel’, društvenih mreža. Navijačice dolaze u raznim oblicima i na najraznolikijim mjestima, a skupljanje spisateljske ekipe izvan granica naših poznanika ne samo da je korisno, već je ponekad i neophodno za preživljavanje vrtoglavih uspona i strmoglavih padova na našem spisateljskom putu.

Nećemo vam pričati o tome kako je bitno sjediti i pisati jer je autorica ljubića Nora Roberts to vrhunski sažela svojom slavnom kraticom “BICHOK – butt in chair, hands on keyboard” =  dupe u stolicu, ruke na tipkovnicu. Vjerujemo da taj dio posla znate čak i ako je dosad najdulja stvar koju ste napisali bio školski sastavak na temu “kako mi je prošlo ljeto”.

Dodat ćemo samo da nije pitanje hoćete li pisati svaki dan – nitko ne može pisati svaki dan – već koliko dobro možete nagovoriti sami sebe da se nastavite vraćati pisanju čak i kad uzmete pauzu, iz bilo kojeg razloga, koliko god dugu. Kontinuitet i konzistentnost na svim etapama spisateljskog putovanja pobjeđuju sprintanje od kojeg ne samo da se umorite, već vam i padne entuzijazam za pisanje. Samo ne zaboravite (a ova je naša): možete pisati danas, možete pisati sutra, ali nikad ne možete pisati jučer.

Za kraj ovog dijela naše zajedničke avanture, u vaš ruksak sa spisateljskim vještinama želimo dodati svijest o tome da je dovršeno bitnije od savršenog. I ovdje ćemo posuditi riječi jedne slavne autorice, ovoga puta Jodi Picault: ne možete urediti praznu stranicu.

Pisanje dolazi prije uređivanja i apsolutno se sve može srediti. Možda ne ako vam knjiga sutra treba ići u tisak, ali ako još imate par dana, ništa nije neizvedivo. No, čak ni iskusne urednice poput nas u Shtriga Edits ne mogu zasukati rukave i dovesti vašu knjigu u red… ako je prvo ne napišete.

Uporno odgađanje dovršavanja knjige samo je jedna od mnogobrojnih izlika kojima nas naš vlastiti mozak pokušava zaštititi od najstrašnije stvari koju može zamisliti – suočavanja sa sljedećim, nepoznatim korakom. Čak i ako već godinama ne uspijevate doći do kraja vaše knjige, ako mjesecima razbijate glavu nad jednom jedinom scenom, ako nikako ne možete otkriti što se sljedeće treba dogoditi u knjizi, tako da definitivno ne možete tu knjigu niti završiti…

Zastanite i zapitajte se: “što je najgore što se može dogoditi?”

“Što je to, tako strašno, što me čeka nakon što natipkam KRAJ?”

Ne mora sve odmah biti upicanjeno do te mjere da čak ni Photoshop ne može naći prostora za poboljšanje. Ponekad je dovoljno napisati “i onda su riješili taj problem” i nastaviti dalje. U procesu uređivanja, kad se vratite u svoj dovršeni roman, ne dvojimo da će vam na pamet pasti nekoliko načina za rješavanje dotičnog problema u radnji, koje sada jednostavno ne vidite jer ste u rovovima riječi.

A ako vam se sve ovo čini nemoguće ili prekomplicirano… bez brige, tako je bilo i nama, kad smo se tek bacile na pisanje romana.

No, sada znamo da ne samo da je moguće, nego je itekako izvedivo, baš za vas, baš sada i ovdje, neovisno o tome imate li ikakvo “predznanje” o pisanju.

Tako smo, naposljetku, i mi naučile pisati knjige – riječ po riječ, rečenicu po rečenicu, knjigu po knjigu. Baš kao što ćete i vi naučiti – i to puno brže nego što vam se to sad čini.

Sretno s pisanjem.♥

ps. Za slučaj da biste, ipak, radije prošli prvi put kroz iskustvo pisanja knjige uz stručno vodstvo naše urednice, bacite oko na našu opciju suradnje kroz mentoriranje jedan na jedan, i možda već za šest mjeseci baš vi budete držali prvu skicu vaše knjige u rukama.

Kako napisati knjigu © Vesna Kurilić, 2025.